poluMaratonsko pisanje

Maratonsko pisanje je bilo super. Skupilo nas se trinaest, sve smo puno pisale. Ja sam se natjerala sjediti za tekstom, nisam odustajala čak ni kad mi stvarno nije išlo, i na kraju sam - nakon predugog vremena - natipkala četiri stranice nečega što bi moglo biti pripovijetka ili čak kraći roman ili čak ništa. Podsjetilo me koliko uživam u pisanju i koliko mi ono nedostaje kad si ga sama, pod isprikom da imam puno drugog posla, uskraćujem.

Kao i kod trosatnog, "maratonskog" pisanja, cilj je proces, a ne krajnji proizvod. Naš je cilj pisati sat i pol, savladati svojeg unutrašnjeg kritičara, i stvoriti veću količinu teksta, bez razmišljanja o "Što će mi to?"