Jedno od najčešćih pitanja kod autofikcije: "Je li se to zapravo dogodilo?"

U kreativnom pisanju to pitanje često promašuje bit. Književni tekst nadilazi puko prepričavanje života - granica između fikcije i realnosti često je zamućena.

Koliko je toga u umjetnosti zapravo originalno i kako uspješno "ukrasti ideju"?  

„Loš umjetnik imitira – dobar krade.“ Generalna ideja iza ove premise je da je na svakog umjetnika netko utjecao, ako ne izravno, onda preko posrednika.  

Kad razgovaramo o tome što bismo i kako trebali raditi, svi smo uvijek jako pametni.

Važno je odvojiti vremena za pisanje, važno je puno čitati, važno je kontinuirano stvarati. I bez obzira na to što svi sve znamo, većina nas ne živi tako. 

Kako naći pravu ravnotežu u kratkoj priči - kako se ne zakopati u nevažne detalje ili pak ne reći dovoljno?

Jedan od načina je da priču promotrimo na dvije razine. Pokušajte u po jednoj rečenici definirati:
1. Ono što se doslovno u priči događa i
2. Ono što se događa „ispod površine“.