Što je kreativna / spisateljska blokada znate svi, ja joj neću posvetiti ni riječi.
Jer možda je spisateljska blokada, možda je lijenost, možda je želja da radimo nešto drugo, možda je mentalna iscrpljenost, možda su u šumi.
Štogod da jest - ne pišete. I što sad?
U nastavku vas upoznajemo s tri savjeta za "odblokiravanje" (slobodno pisanje, Pomodoro tehnika i prijedlog za promjenu okolnosti), a onda kliknite niže na link s konkretnim vježbama koje možete ponavljati svakog dana.
Ako vas zanimaju radionice koje nudimo, bacite pogled ovdje.
Slobodno pisanje je tehnika u kojoj zapisujete ono što vam pada na pamet, bez uljepšavanja ili stilske dorade. To mogu biti slike, misli, događaji, prizori, mirisi, zvukovi.
Rano jutro često je dobro vrijeme za to jer je uglavnom tiho, a i još uspavani možda ćete biti manje kritični prema svojim riječima. Samo počnite pisati, bez razmišljanja, slobodno, o čemu god i kako god želite.
Nemojte zastajkivati i birati riječi. Samo zapisujte.
Nemojte čekati prvu dobru rečenicu. Počnite s prvom koja vam padne na pamet.
Nemojte uređivati tekst. Poanta slobodnog pisanja je dopustiti svemu što želi da izađe iz vas.
Ne osuđujte i ne kritizirajte ono što ste napisali. Ovdje se radi o jačanju vaših kreativnih mišića, ne o stvaranju literarnog remek-djela.
Ako vam nešto od onoga što ste zapisali zazvuči dobro, kao zgodna ideja za tekst, neobična stilska figura, zanimljiv motiv... pokušajte oko toga izgraditi vašu sljedeću priču. Ili jednostavno iskoristite kao početak vašeg sljedećeg slobodnog pisanja.
Pomodoro tehniku smislio je Francesco Cirillo koji je za pomoć u učenju koristio kuhinjski mjerač vremena (aka “timer”) u obliku rajčice.
Pisanje u ovoj tehnici odvija se u vremenskim periodima koji se nazivaju “pomodoro”. Pomodoro se sastoji od 25 minuta neprekidnog pisanja te pet minuta odmora jer je znanstveno dokazano* kako ljudski mozak može točno toliko dugo biti koncentriran.
(*Taj sam podatak našla na internetu i nisam provjeravala pa nisam sigurna koliko je "znanstveno" ni "dokazano", ali voljela bih tu napomenuti - ako vam pisanje ide dobro i nakon dvadeset i pet minuta, ne morate uzimati pauzu samo zato što je stari Francesco Cirillo rekao tako!)
Ponekad je dovoljno promijeniti mjesto ili kontekst u kojem pišemo da bismo se osjetili motiviranije. Za ovu je tehniku ključno da ne pišete kao što to inače radite, već da eksperimentirate s raznim, makar sitnim, promjenama u vašoj navici pisanja.
Na primjer:
Udaljite se od radnog stola. Ako uvijek pišete kod kuće, pokušajte pisati u kafiću, u knjižnici, u parku, doslovno bilo gdje drugdje.
Pišite kraće nego inače. Ako inače pišete po dva sata, skratite vrijeme pisanja na pola.
Ako uvijek pišete na računalu, pokušajte pisati rukom.
Napravite mentalnu mapu svojeg projekta. Koristite npr. olovke u boji i samoljepljive papiriće.
Ako vam je pisanje dobro krenulo, prisilite se da stanete prije nego što vas napusti nagon za pisanjem (tako ćete sljedeći puta krenuti u tekst spremniji i uzbuđeniji).
Ako vas zanimaju radionice koje nudimo, bacite pogled ovdje.