Kad se iznenada nečega prisjetimo, naše je sjećanje često samo fragment: sramežljiv osmijeh ili grubi dodir, neugodan miris, blagi glas, tiho pjevušenje, slatkasti okus... Ono što te fragmente učvršćuje i pretvara ih u prizor koji na stranici "diše" su osjetila kroz koja doživljavamo svijet.
Vid je naše najsnažnije osjetilo i često se u opisima doživljaja oslanjamo samo na ono što vidimo. Ipak, ako želimo prizoru dati dodatnu dubinu, važno je uključiti i neke od ostalih osjeta. Naravno, ne mora svaka rečenica u tekstu biti opisna, nekad treba ubrzati radnju, nekad je važno stvari nazvati pravim imenom, ali treba imati na umu da su čitatelji inteligentni, da im se ne mora sve eksplicitno objasniti, da im treba ostaviti mjesta da i oni sami sebe "upišu" u priču.
Svaki od ovih kratkih poticaja posvećen je jednom osjetilu i svaki će vas navesti da svijet oko sebe promatrate svim čulima kako bi vaše pisanje postalo življe, slojevitije i stvarnije.
Ako vas zanimaju radionice koje nudimo, bacite pogled ovdje.