Aktivirajmo osjete

Osjet vida

Danas na putu kući, na posao, ili do dućana nađite klupicu. Sjednite na najmanje pet minuta i koncentrirajte se na svijet oko sebe. U što gledate? Što vam je pod stopalima? Što vidite kad podignete glavu? Ima li oko vas ljudi, životinja, cvijeća? Kako izgledaju?

Kad budete spremni početi pisati, krenite opisivati sve što ste primijetili ili o čemu ste razmišljali dok ste gledali oko sebe. Nemojte se osjećati loše ako sve bude zvučalo "glupo". Bude to nekad tako. Tekst ne mora biti kvalitetan i ne morate ga nikome pokazivati. Sve su vježbe ovog tjedna u funkciji razbuđivanja vašeg "centra za pisanje".

osjet sluha

Odvojite neko vrijeme danas da biste samo slušali svijet oko sebe. Ako možete zatvoriti oči, odlično. Ako vam je neugodno da će ljudi pomisliti kako spavate u kafiću, spustite pogled. Važno je samo da isključite osjet vida koji nam je često distrakcija.

Koncentrirajte se na ono što čujete: u dućanu, u tramvaju, dok stojite na semaforu, u prividnoj tišini vlastite sobe. Neki su zvukovi očekivani, točno ih prepoznajete, ali pokušajte čuti i "dublje". Što čujete kad se stvarno fokusirate na zvukove oko vas? Zatim napišite kratak tekst inspiriran onime što ste čuli.

Ne morate nužno opisivati zvukove - možete ih iskoristiti samo kao motivaciju. Pišite o svemu što vam padne na pamet, pustite da vam misli odlutaju u kojem god smjeru žele.

Osjet njuha

Mirisi nas u sekundi prebace u neko drugo vrijeme, na neko drugo mjesto. Kad sam bila trudna s prvim djetetom, bilo mi je muka od svega, ali najviše od mirisa tartufa (i baš u tom periodu mi se po frižideru slučajno izlila bočica ulja s tartufima, nakon čega nisam nekoliko dana uopće ulazila u kuhinju). I dan danas, trinaest godina kasnije, kad nanjušim tartufe, odmah mi se vrati slika trudne mene na sivom kauču u našoj tadašnjoj dnevnoj sobi, sjećanje na slabost i nemoć. Zanimljivo je da se mogu sjetiti osjećaja koje je u meni izazivao, ali ne bih znala opisati miris tartufa.

Čini mi se da je o mirisima najteže pisati iako najlakše u nama pobuđuju emocije i sjećanja. Da bismo opisali neki miris, uglavnom ga uspoređujemo s drugim stvarima (npr. s cvijećem, hranom, začinima) ili koristimo pridjeve koji opisuju okuse (npr. nešto miriši kiselo ili slatko). Nemamo puno pridjeva za mirise, kažemo da nešto "lijepo miriši" ili da "odvratno smrdi". Ipak, iako ne znam kako bih riječima točno dočarala miris mokre spužve za suđe ili miris kreme za sunce, sigurna sam da je samo ta slika dovoljna da znate točno na koje mirise mislim.

Vaš je zadatak napisati popis od (najmanje) dvadeset različitih, specifičnih mirisa kojih se možete sjetiti. Ako ne znate odakle krenuti, pronjuškajte po kuhinji, kupaonici, ormaru, košari za prljavi veš, pomirišite ljude u tramvaju, hranu prije nego počnete jesti, svoje ruke nakon što ste ih oprali. Ili još bolje: prije ne.o što ih operete. A zatim zaronite malo dublje u svoja sjećanja. Što sve ima (vama) specifičan miris?

mekana guma na reketu za stolni tenis
nova kožna jakna
ruke ljepljive od sladoleda
...

Nastavite niz. Stvorite slike potaknute mirisima. Ako možete, napišite kratki tekst ili pjesmu o jednom od tih mirisa.

osjet okusa

Sjetite se jednog od obroka koji vam je ostao u posebnom sjećanju. Možda vam padne na pamet jedna od božićnih večera s obitelji, prvi ručak koji ste sami skuhali, prvi obrok koji ste pojeli nakon tri dana posta, romantična večera u finom restoranu, podgrijana bolnička hrana, sendvič od lišća i blata koji vam je složilo vaše dijete svojim prljavim ručicama (iako tu vjerojatno ne možete puno pisati o okusu)...

Koje emocije to sjećanje budi u vama? Potiče li vas na razmišljanje o dubljim temama - o obiteljskim odnosima, kulturnim vezama, važnim životnim događajima? Opišite taj obrok sa što više detalja - spomenite okuse, ali i mirise, zvukove, ljude, prostor, sve što je to iskustvo, vezano uz hranu, učinilo posebnim. Pretvorite ga u pjesmu ili priču.

osjet dodira

Današnji vas zadatak odmiče od svakodnevnog života, ali svejedno traži da se sjetite različitih tekstura i oblika koje ste u životu dodirivali, kao i načina na koje ih možete opisati. Je li nešto glatko, oštro, hrapavo, tvrdo, meko, ravno, zaobljeno, toplo, hladno...?

Napišite priču o liku koji na sajmu, na poluskrivenom štandu, vidi crnu kutiju na kojoj piše “Dotakni tajnu”. Nakon kratkog premišljanja, on/a gurne ruku u kutiju.

Što osjeća pod prstima? Je li to predmet ili životinja ili nešto fantastično i mistično? Kako lik reagira? Osjeća li strah, gađenje, nježnost, zbunjenost...? Što se dalje događa?

Budući da (u početku) ni sam lik ne zna što dodiruje, dočarajte njegovo/njezino iskustvo čitateljima na način na koji ga i on/a doživljava.

Ako vas zanimaju radionice koje nudimo, bacite pogled ovdje.

Page updated

Google Sites

Report abuse